Nisu loša vremena, nego čovjek

Bosna je zemlja mira u kojoj su ideologije rata vec davno umrle, zato sada za ljubav zivimo . ... Adnan Sefer

06.01.2009.

Morfej

Morfej (grč. Μορφεύς, Morpheús) u grčkoj mitologiji bog je snova, sin boga Hipna, boga spavanja i Nikte, božice noći. Morfejovo grčko ime izvedeno je iz riječi μορφή, morphế = "oblik", stoga je on "koji mijenja oblike". /Karakteristike/ Morfej šalje slike ljudskih bića u snove i vizije, odgovoran je za oblikovanje snova ili oblikovanje bića koja nastanjuju snove. Javljao se ljudima u snu, gdje je mogao poprimiti oblik bilo kojeg čovjeka. Morfej je imao vlastiti lik jedino kad bi se odmarao. I Grci i Rimljani prikazivali su ga kao mladića s malim krilima na sljepoočicama, redovito u pratnji braće. /Mitologija/ Morfej je, kao oblikovatelj snova, imao dva brata: Fobetora, koji je stvarao strašne snove i Fantasa, koji je stvarao irealne snove. Morfeju se još pripisuju i posebne odgovornosti vezane uz snove kraljeva i mitoloških junaka. Iako trojica braće zajedno vladaju carstvom snova, zbog vlastitih odgovornosti Morfej se smatra glavnim među njima. Prema Ovidijevim Metamorfozama, Morfej je u snovima odgovoran za stvaranje ljudskih likova, dok su njegova braća Fobetor i Fantas odgovorna za pojavljivanje životinja i nepokretnih predmeta, odnosno neživog. /Literatura/ Homer: Ilijada Ovidije: Metamorfoze

28.12.2008.

Angelina Jolie / Bozica ljepote

Angelina Jolie (Los Angeles, Kalifornija, 4. lipnja 1975.), američka filmska glumica. Otac Jon Voight, poznat po filmovima Midnight Cowboy (1969.) i Coming Home (1978.) za kojeg je dobio Oscara i majka Marcheline Bertrand, bivša manekenka i glumica,razveli su se kada je Angelina imala godinu dana.Živjela je s majkom i starijim bratom James Heavenom u New Yorku gdje je s jedanaest pohađala Lee Strasberg Theater Institute. Filmski debut imala je 1982. u nezapaženom Lookin to Get Out. Sa 16. godina počela je živjeti sama. Radila je kao model i često se pojavljivala u spotovima bandova poput Rolling Stones,The Lemonheads,Lenny Kravitz...Kada se preselila u Los Angelesu glumila je u nekoliko studentskih filmova svoga brata i Met Theatru uz Ed Harrisa i Holly Hunter. Hackers (1995.) joj je donio prvu glavnu ulogu, pohvale glumačkom umijeću i Jonny Lee Millera s kojim se vjenčala u nekonvencionalnoj vjenčanici sastavljenoj od crnih kožnih hlača i bijele majice na kojoj je vlastitom krvlju bilo ispisano Millerovo ime. Par se razdvojio godinu kasnije, a rastavio 1999. Nekoliko sljedećih godina Angelina Jolie je glumila u više TV-serija od kojih je za Georgea Wallaca (1997.) dobila Zlatni globus za najbolju sporednu ulogu,a za ulogu divlje i lijepe Gie Carangi,poznate svjetske manekenke i heroinske ovisnice,dobila je istu nagradu i to za najbolju žensku glavnu ulogu Gia, 1998. Na velikom ekranu nije imala toliko uspjeha,ali 1999. Angelina Jolie se pojavila u Pushing Tin uz John Cusaka, Billy Bob Thorntona i Cate Blanchet,The Bone Collector uz Denzela Washingtona i Girl Interrupted u kojem je, glumeći karizmatičnu sociopatsku cimericu Winoni Ryder, dobila treći Zlatni globus i Oscara za najbolju sporednu glumicu. Za vrijeme snimanja The Pushing Tin Angelina Jolie i Billy Bob Thornton ludo su se zaljubili i vjenčali 2000. u Las Vegasu ona drugi, a on pet put. Kraj braka je došao kada je Angelina odlučila usvojiti dijete zajedno sa Billyem, no on se odjednom predomislio i odlučio se posvetiti glazbi i karijeri i ostaviti ju. Angelina je usvojila Maddoxa unatoč svemu i uz pomoć majke ga odgaja. Ubrzo nakon što su usvojili sina, malog Kambodžanca Maddoxa par se razdvojio, a konačni je razvod uslijedio 2003.2001. godine Angelina Jolie je proglašena UN-ovom ambasadoricom dobre volje pa je često obilazila izbjegličke kampove u kriznim i ratovima opustošenim područjima Pakistana, Tanzanije, Sierra Leone. Često sudjeluje i podržava njihove akcije. Uloge u akcijskim spektaklima obilježile su početak novog tisućljeća: Gone in Sixty Seconds(2000), oživotvorila je lik iz legendarne video igrice Laru Croft (Lara Croft:Tomb Rider, 2001. i nastavak Lara Croft Tomb Rider: The Cradle of life, 2003.). Nedugo zatim glumila je u filmu "Aleksandar Veliki" 2004. potom slijedi snimanje filma Gospodinu i gospođi Smith, gdje upoznaje Brad Pitt. Par se zbližio već na snimanju filma, pa je Brad Pitt podnio zahtjev za rastavu od "Američke ljubimice" Jennifer Aniston. Nedugo zatim Angeline i Brad su javno priznali i potvrdili svoju vezu. Nedugo zatim krenuli posvojili djevojčicu iz Afrike, Zaharu, a potom su dobili i svoje biološko dijete, Shiloh Nouvel rođenu u Keniji. Zatim su posvojili su malenog Vijetnamca kojem su dali ime Pax. I nedugo zatim par je dobio blizance, djecaka Knox Leon i djevojcicu Vivienne Marcheline. FILMOVI koje definitivno treba pogledati - Aleksandar Veliki, Beowulf, Bez dokaza, Dobri pastir, Gia, Gospodar neba i svijet sutrašnjice, Gospodin i gospođa Smith, Kung fu Panda, Lara Croft Tomb Raider: Kolijevka života, Nestali za 60 sekundi, Prekinuta mladost, Preko svih granica, Prvi grijeh, Riba ribi grize rep, Sakupljač kostiju, Tražen, U tuđoj koži, Veliko srce.

26.12.2008.

Žrtveni jarac

Žrtveni jarac je metaforični izraz za nevinu žrtvu na koju je usmjerena agresivnost okolice i koja ispašta za tuđe grijehe. Ovaj fenomen je opisao i dao mu naziv antropolog J.J. Fraser. Naziv potječe od poznate biblijske priče, ο jarcu kojeg su stari Hebreji svake godine ritualno žrtvovali tako što su ga izgonili u pustinju natovarenog njihovim grijesima, kako bi Bog (strašni Jahve) iskalio svoju ljutnju na toj životinji, kažnjavajući nedužnog jarca, a ne njih. Žrtveni se jarac traži i nalazi posebno u onim kriznim društvenim situacijama kada, uslijed frustracije, nagomilana agresivnost stanovništva nema gdje isprazniti se, jer se ne smije usmjeriti na moćne predstavnike vlasti. Tada se kao objekt potisnute agresivnosti u ulozi žrtvenog jarca nalaze obično manjinske i marginalne grupe (crnci, Romi, Židovi, homoseksualci) koje su nezaštićene i zato predstavljaju lak i nemoćan plijen. Traženju žrtvenog jarca osobito su sklone nesigurne, sadističke i autorititetne ličnosti. Pražnjenje nagomilane agresivnosti na marginalnim grupama koje imaju ulogu žrtvenog jarca dovodi do homogenizacije osnovne, većinske grupe i do zadovoljenja sadističkih sklonosti pojedinca.

03.11.2008.

PROTIVLJENJE NOŠENJU ŽIVOTINJSKOGA KRZNA

Iako se danas volimo ponositi mišlju kako smo visoko civilizirano društvo, još uvijek dopuštamo bezrazložnu eksploataciju slabijih od nas samih. Ljudi koji nose životinjska krzna dokazuju kako je njihov osjećaj statusa mnogo bitniji od etike, i ne zanima ih prava istina koja leži iza tog odjevnog predmeta. Kako bi se dobila samo jedna bunda, potrebno je ubiti jako mnogo životinja, i to na izrazito okrutne načine. Neki smatraju kako je trgovina životinjskim krznom opravdana zato jer se životinje isključivo uzgajaju za tu svrhu. Kao što je to slučaj i sa životinjama uzgojenima za laboratorije, farme ili u neke druge svrhe, ne postoji etičko opravdanje za njihovo mučenje. Na primjer, kad bi se uzgojio čovjek iz epruvete samo u svrhu donatora organa, pa čak i kad bi navedeno pomoglo bolesnim ljudima, nikako ne bi bilo moralno tako uzgojenog čovjeka izvrgavati patnji ili boli, odnosno, lišavati slobode. Isto vrijedi i za životinje. Samo zato jer su životinje uzgojene za krzno, to ljudima ne daje pravo da ih posjeduju, iskorištavaju i ubijaju. Život ima vrijednost pa i onda kad ne pripada našoj vrsti. Životinje nisu isključivo uzgajane u svrhu klanja radi njihovog krzna, njih se lovi uz pomoć zamki, i, ono što je još češće, njihovi se bespomoćna djeca umlaćuju do smrti teškim toljagama kako se ne bi oštetilo samo krzno. Potonji slučajevi su vrlo česti u zemljama gdje ima tuljana, poput sjevera Kanade i Grenlanda. Ljudi diljem svijeta prosvjeduju protiv ovakvih postupaka s nadom da će takva okrutna praksa postati samo dijelom mračne prošlosti. Životinje koje uspiju pobjeći od svog napadača katkad umiru danima u strahovitim mukama. Jedna od najstravičnijih činjenica jest ta da životinje vrište od boli i straha dok im se koža dere na živo. Je li većina ljudi svjesna na koje se načine ubijaju životinje? Možda da postoji veća razina svjesnosti, situacija bi ipak bila malo drukčija. Naime, životinje se ubijaju umlaćivanjem do smrti, deranjem na živo, trovanjem plinom i kemikalijama, puštanjem struje kroz analne i genitalne otvore, lomljenjem vratova i mnogim drugim metodama, a sve u svrhu mode i glamura. Nadalje, sam život na uzgojnim farmama životinjama uzrokuje patnju: one bivaju skučene u prljavim kavezima, slabo hranjene i onemogućene da slijede svoje prirodne nagone. Vrlo je apsurdno vidjeti ženu u krznu kako šeće svojega psa, a nažalost, takvi su primjeri nebrojeni. Nije teško zamisliti kako bi se ona osjećala kad bi netko oteo i mučki ubio njezinog psa samo da bi od njega napravio krzneni ovratnik ili kapu. Dvostruka načela dovode do toga da se istina ne sagledava na način na koji bi trebala, a to na svojoj koži najčešće osjete upravo životinje. Udruge i pokret za prava životinja često se nazivaju militantnima i radikalnima, ali postavlja se pitanje bi li navedene bile tako stigmatizirane kad bi njihov cilj bio spašavanje, recimo, ljudske djece. Etički je neutemeljeno braniti jednu skupinu a pritom zlostavljati drugu. Ono što bi trebao biti najveći cilj našega društva jest maksimalno otklanjanje nepotrebne patnje i boli svih živih bića, bez obzira na njihovu boju kože, spol, pa tako i vrstu. Kako možete pomoći: Prije svega, ako već niste, odbacite proizvode načinjene od životinjskoga krzna, kože, vune i perja, a potaknite i svoju obitelj, prijatelje i poznanike da učine isto. Zapamtite, ponuda ovisi o potražnji, što dokazuje činjenica da je samo od početka rada udruge Prijatelji životinja prodaja krzna u Hrvatskoj opala za više od pedeset posto, i to upravo zato jer se ipak događa pomak u osvještenosti po ovome pitanju. Također, Zakonom o zaštiti životinja propisana je zabrana uzgoja životinja za krzno s prijelaznim razdobljem od deset godina (zakon je stupio na snagu u siječnju 2007. godine), a zabranjen je i uvoz tuljanovog krzna. Stoga, svaki je glas vrlo bitan u borbi protiv iskorištavanja životinja za industriju krzna, i u borbi za prava životinja uopće. Nadalje, educirajte se u što je većoj mogućoj mjeri, potpisujte peticije, šaljite prosvjedna pisma, dijelite prigodne letke koji nude sažetak onoga što se uistinu događa životinjama. Podržavajte dizajnere koje ne koriste prava životinjska krzna.

29.10.2008.

Erinije

Erinije ili Eumenide (grč. Ἐρινύες, Erinúe; Εὐμενίδες, Eumenídes) u grčkoj mitologiji boginje su osvete i prokletstva. Eshil ih smatra Niktinim, a Sofoklo Skotovim i Gejinim kćerima. Euripid piše da su bile tri, a potonji autori navode i imena: Alekta, Megera i Tizifona. Hrvatski naziv za njih jest Srde, a njihov su pandan u rimskoj mitologiji Furije (lat. Furiae ili Dirae). Katkad su bile znane kao pomirljive Eumenide ("dobrohotne"). /Karakteristike/ Erinije su prikazivali kao stare i ružne žene u crnoj odjeći s crvenim pojasom. Oči su im bile podlivene krvlju, umjesto prstiju imale su pandže, a umjesto pramenova kose zmije. Prema Euripidu, imale su krila, a u rukama zmije i buktinje. Katkad su prikazivane sa šišmišjim krilima ili psećim tijelom. Eumenide su bile nešto ugodnije vanjštine, a umjesto crnine nosile su bijelu odjeću. /Mitologija/ Erinije su se rodile iz kapi krvi boga neba Urana kad ga je kastrirao njegov sin Kron. Njihova je glavna zadaća bila progoniti počinitelje zločina u kojima je pala krv i one koji su nasilno prekršili neotuđiva čovjekova prava. Uglavnom su kažnjavale zločine unutar obitelji. Od njih se nigdje nije moglo pobjeći. Svaka je vlast prema njima bila nemoćna. Čak su ih se i bogovi bojali. Stajale su i na strani pravilnosti stvari - Heraklit je rekao da bi spriječile Helija ako bi primjerice odlučio promijeniti putanju Sunca na nebu. Erinije su povezivane s Nemezidom i nametale su pravednu ravnotežu u ljudskim odnosima. Isprva je božica Nika imala tu ulogu, kao donositeljica pravedne pobjede. Kad nisu opsjedale zemaljske žrtve, živjele su u Tartaru gdje su mučile proklete duše. Eumenide Erinije su najpoznatije po proganjanju Oresta zbog ubojstva svoje majke Klitemnestre koja je ubila njegova oca Agamemnona. Apolon mu je rekao da ubije ubojicu svoga oca, a on ga je poslušao. Poslije mu se molio da ga spasi od Srda. Atena se umiješala te pretvorila Erinije u pomirljive Eumenide. Vjeruje se također da su nazvane Eumenidama kao eufemizam, da se izbjegne njihov gnjev koji bi uslijedio nakon što bi bile nazvane svojim pravim imenom. Ovaj tabu neizgovaranja imena radi neizazivanja duhova i božanstava čest je u mnogim kulturama. Erinije su znane i kao Semnai ("poštovane"), Potniae ("grozne"), Maniae ("ludila") i Praxidikae ("osvetoljubive").

19.10.2008.

Kineska mitologija / Mit o stvaranju svijeta

Na početku je postojalo samo jedno veliko crno jaje. U jajetu je bio kaos, pomiješani jin i jang, nebo i zemlja. A unutar jajeta nalazilo se i prvo živo biće - Pan-gu. Poslije 18 000 godina jaje se raspuklo. Teži elementi su pali dolje i stvorili zemlju, a lakši nebo. Između njih je ostao Pan-gu. Kako se bojao kako će se nebo i zemlja opet sjediniti, rukama je držao nebo a nogama podupirao zemlju. Pan-gu je svaki dan rastao baš onoliko koliko se zemlja odvojila od neba. Kada je umro od njegovih očiju nastali su Sunce i Mjesec, od mesa zemlja i polja;od udova planine, od kose biljke, od krvi rijeke, od vena putevi; od kostiju stijenje: od njegovog daha nastao je vjetar, a od glasa grom. Od buha u njegovoj kosi nastali su ljudi. Druge informacije govore, da je Pan-gu stvorio ljude puno prije svoje smrti, a odlučio je umrijeti tek onda kada ih je naučio svemu što zna. Zapravo dali je umro ili se izgubio, nikada nije dokučeno. Drugo što valja spomenuti je da je ovaj isti Pan-gu za sobom uvijek vodio svoja četiri pomagača; feniksa, jednoroga, kornjaču i zmaja, koji su i dan danas svete životinje kine,te koje su prema kineskom vijerovanju nastavili sa djelovanjem usprkos Pan-guevoj smrti ili nestanku.

14.10.2008.

Wicked game

What a wicked game to play, to make me feel this way. What a wicked thing to do, to let me dream of you. What a wicked thing to say, you never felt this way. What a wicked thing to do, to make me dream of you...

08.10.2008.

Vegeterijanstvo / Veganstvo

Vegeterijanstvo seže daleko u prošlost, sve do stare Grčke i Rima. Pitagora je bio vegetarijanac, čak je naziv za vegetarijanca u 18 i 19 stoljeću bio pitagorejac. Globalno vegeterijanstvo dolazi iz Amerike objavljivanjem knjige Diet for a Small Planet 1971, autorice Frances Moore Lappé's koja je lansirala vegeterijanstvo u pop svijet i učinila ga modernom temom kojom je vegeterijanstvo počelo sticati više pobornika nego što su svi njegovi glasnogovornici prije nje skupa postigli. Uzmimo samo za primjer utjecaja ideje veganstva na punk, kojim je u SAD nastao Straight Edge pokret, čiji pobornici veganski punkeri ne uzimaju nikakve opijate, uključujući alkohol i nikotin, proizvode testirane na životinjama, životinjsku kožu. Sir Paul McCartney je ikona vegeterijanstva u Velikoj Britaniji. Mahatma Gandhi je bio vegetarijanac, a jedan od najčešće isticanih primjera je pisac George Bernard Shaw, Albert Einstein, Leonardo da Vinci, i brojni drugi manje zvučni pobornici. Brojne vjerske sekte i pokreti uključuju neki tip vegetarijanstva u svoja vjerovanja (Hare Krišna, kod kršćana su najpoznatiji Adventisti sedmog dana, koji su laktovegetarijanci). Uobičajena je zabluda da su svi budisti vegeterijanci. Budisti su protiv ubijanja životinja (vjera u reinkarnaciju), ali nisu protiv jedenja mesa životinje koja je umrla slučajem, ne od ljudske ruke. Vegetarijanstvo je način življenja koji se zasniva na unosu proizvoda carstva bilja, sa ili bez dodatka jaja i mliječnih proizvoda, ali u cjelosti isključujući konzumaciju bilo kojeg dijela životinje za hranu (uključujući perad, ribu i morske plodove). "Vegetarijanac" je osoba koja slijedi takvu praksu. Vegani su zapravo jedini čisti vegetarijanci u užem smislu te riječi, koji u potpunosti isključuju sve životinjskog porijekla iz prehrane. Ekstremni čak isključuju pčelinje proizvode, gljive i kvasce. Svejedi ili omnivori, također uključuju i makrobiotičare, prirodne higijeničare i druge alternativne stilove prehrane koji se većinom zasnivaju na biljnim namirnicama, ali u svom sustavu prehrane imaju, iako malom količinom, životinjske proizvode. Prehrana bez mesa, zapravo i nije tako dosadna kako zvuči omnivorima. U stvari, postoji čitav niz uspješnih zamjena za meso koje u potpunosti mogu nadomjestiti životinjske proizvode u prehrani, a da se pritom nimalo ne gubi na raznovrsnosti i ukusu hrane. Primjerice, da, postoje palačinke i biskviti bez jaja. U ponudu veganstva na zapadu je aktivno uključena i industrija, koja nudi čitav niz proizvoda koji su animal-free, primjerice milk-free jogurt. Pojam "vegetarijanac" dolazi od latinskog "vegetus", poticaj, obodriti, okrijepiti, oživiti, za razliku od jezičnog značenja koje se odnosi na biljku. Vegetarijanci sebe često isključuju iz biljnog značenja, pripisujući sebi ono prvo. Fiziološko pitanje Da li je, znanstveno gledano, vegetarijanstvo tek etička ili stvarna fiziološka kategorija? Ovom pitanju je nalik rasprava o fiziološkom ustroju čovjeka i njegove probave koja je prirodno orijentirana na biljne proizvode (stajalište vegana) ili je takva da podrazumijeva dobru osposobljenost za konzumaciju mesa i životinjskih proizvoda (stajalište omnivori). Umjesto zaključka koji bi vukao na dogmatski, možda bi bilo bolje istaknuti činjenice za osobnu prosudbu - ljudski probavni trakt je potpuno prilagođen probavi mesa, ali ne i njegovoj dominaciji u prehrani. - ljudsko tijelo može živjeti savršeno dobro bez mesa, sve dok se zadovoljavaju potrebe na esencijalnim faktorima koje su potrebne za njegovo funkcioniranje (vitamini, esencijalni proteini i esencijalne masnoće koje ne možemo sami proizvesti moramo unositi hranom, izvor je nebitan). Opasnosti Nagli prijelaz na vegeterijanstvo je opasan kada se jednostavno isključe meso i mesni proizvodi, a ne uvedu u prehranu njegove biljne alternative. Može doći do deficita željeza i vitamina B12 (anemije), kaheksije (gubitka ukupne mišićne mase i manjka proteina), deficita ostalih hranjivih tvari. Mladi ljudi koji prelaze na vegetarijanstvo bez pripreme i usvajanja adekvatnog biljnog jelovnika, zapravo proizvode stres po svoj organizam, često zadržavajući junk food u svojoj prehrani, ali birajući one proizvode koji ne sadrže meso. Prijelaz na vegetarijanstvo podrazumijeva svjesnu orijentaciju na unos drugačijih omjera i vrsti hrane koje sadrže esencijalne tvari potrebne organizmu koje svejedi dobivaju iz mesa i životinjskih, poput mahunarki, cjelovitih žitarica, oraha i orašastih plodova, algi i gljiva. Dobro je u prijelaznom periodu uzimati suplemente vitamina (naravno, tekuće i bez životinjskih tragova) kako bi se u prijelaznom periodu omogućila adaptacija organizma na nove dominantne izvore esencijalnih tvari (biljke), u zamjenu na dotadašnje (meso, jaja, riba). TIPOVI VEGETERIJANSTVA (Pesko- i polo-vegetarijanci) Pesko- jedu ribu, a polo- perutninu, ali izbjegavaju ostale vrste mesa. Ovo nije u užem smislu riječi vegetarijanstvo, i zapravo bi se trebali označavati pesko i polo omnivori. (Poluvegeterijanci) Polu vegeterijanci često, ali ne i sistematski biraju da ne jedu meso, I oni nisu striktno rečeno, vegeterijanci. (Lakto-ovo-vegeterijanci) Lakto-ovo-vegeterijanci isključuju svo meso i morske plodove iz svoje ishrane. Mlijeko i/ili jaja su na meniju (lakto - mlijeko; ovo - jaja). (Vegani) Vegani isključuju sve vrste hrane životinjskog porijekla iz svoje ishrane, koja se sastoji od žitarica, biljnih ulja, mahunarki, voća i plodova. (Frutarijanci) Frutarijanci isključuju sve vrste hrane životinjskog porijekla, ali i žitarice i mahunarke. Ishrana se uglavnom sastoji od sirovog i sušenog voća, oraha, meda i maslinovog ulja.

02.10.2008.

Ubiti u ime Boga

Sarajevo je za svega sat vremena postalo žrtva šačice huligana i vjerskih fanatika. Zbog čega? Zbog toga što je otvorena jedna izložba. Izgubio je grad, izgubili su vjernici, izgubila je Bosna. Vijest se svijetom proširila astronomskom brzinom. Ako vam nije jasno zašto sve ovo, nazovite i pitajte mamu i taju, najprofesionalnije bošnjačke novine, Saff, reisa Cerića i njegove satelite te džamiju kralja Fahda. Piše: Asim Bešlija Bosanski muslimani su, htjeli to ne htjeli, u svijet odaslali sliku Sarajeva kao jedne rigidne islamske sredine koja pod noge baca sve što nije u skladu sa vjerom. Zahvaljujući grupi krvožednih vehabija koji su dozivajući Allaha i pozivajući se na Islam, istovremeno pozivali i na ubistva ljudi, šteta je već napravljena. Vijest je u svega nekoliko sati obišla svijet, od Amerike do Australije. U jednoj maloj zemlji, na brdovitom Balkanu, krvi nikad dosta. Valjda je to jasno svima koji pokušavaju da nađu objašnjenje zbog čega su vjerski fanatici sa dugim bradama i kratkim pantalonama koji sebe nazivaju vehabijama, došli da mlate ljude koji su došli na jednu izložbu. I na taj skup, kako će otkriti uvijek ažurna policija, tek nakon cijele frke, donijeli nož. I to veliki. No, ovdje očito nije problem u grupici nahuškanih bradonja i hidžab-hanuma (koji su, kakvog li nonsensa, u vrijeme namaza došli prijetiti smrću) nego u državi koja je dozvolila da ta jedna zaostala i primitivna ideologija ovlada javnim prostorom i dijeli lekcije o tome šta se smije a šta ne. Tako je ispalo da se u Sarajevu ne smiju organizirati izložbe, ma kakav bio njihov sadržaj, jer će se odmah naći isprogramirana grupa koja će doći da sredi situaciju. I što je najgore od svega, u noći kada je trebalo ubiti pedera i kada su ti nazovi muslimanski vjernici ganjali ljude i derali se da će ih ubiti po uskim uličicama oko Akademije likovnih umjetnosti, vjerovatno niko od onih koji su prebijeni nije bio peder. Sarajevo je tako palo, reklo bi se, bez ispaljenog metka. Iako je glavni grad i mjesto u kojem bi se ljudi bez obzira na naciju, vjeru, porijeklo, seksualne i druge preferencije trebali osjećati udobno, došlo je do toga da svi svoje živote moramo navijati prema svetom mjesecu Ramazanu. Hajku je pokrenuo reis Mustafa ef. Cerić uz pomoć vjernih medija, najbošnjačkije dnevne novine, te uvijek agilnog Saffa i monstruoznih kvazislamskih online izdanja koja propagiraju profašističke ideje. Lopta se onda prebacila čika Berizu i čika Bakiru, Amila je to malo s medicinske strane obradila i dodala malo Ramazana, a baklju su ponijele vehabije kao egzekutori na terenu. Sve isplanirano i osmišljeno za konkretnu akciju, kako su doznale kolege iz Slobodne Bosne, u džamiji kralja Fahda na Alipašinom polju, tom eksteritorijalnom džematu, školi i buvljaku, sve u jednom. Sarajevo je u jedan čas, dakle, grupa vehabija i maloljetnih delikvenata pretvorila u afganistansku provinciju u koju dolaze zapadni znatiželjnici da vide ko je ta i šta je ta, da izvineš, zemlja u kojoj mlate ljude jer misle da su pederi. Država BiH, Kanton Sarajevo i Grad su dopustili, u ime svih nas, da širom svijeta ode slika 'muslimanskog Sarajeva' koje ne tolerira ništa različitije a izvozi svoje probleme, terorizam i mržnju. Ispalo je nakon svega da ovdje nema države jer je nemoćna a ima vehabija jer oni imaju vlast u svojim rukama. I preuzimaju stvari u svoje ruke u moje, tvoje i naše ime jer mi smo šutili. I ta šutnja rekla je sve o nama. Kako neko reče, ponavljajujući već poznatu izreku, da slika govori više od hiljadu riječi. A, slika je bila poražavajuća. Pored policije, grupa bradatih mladića, moderno obučenih golim rukama davi neku jadnu ženu koja je ni kriva ni dužna, samo zbog dolaska na izložbu, zaplatila glavom. U očima i na licima tih ljudi koji tvrde da predstavljaju islam, i koji to rade za vrijeme nasvetijeg muslimanskog mjeseca, vidjelo se zlo i želja za krvlju. I dok su Bakir, Beriz, Semiha, tajo i reis gledali ramazanski program, njihovi sugrađani su dobijali frakture i dijagnoze na CUM-u. I ostajali u uvjerenju da je Sarajevo neka evropska metropola koju će oni i formalno odvesti u Evropsku uniju. I ne pitaju se džaba oni kojima je imalo jasno šta se dešava, šta ćemo i kako dalje. Naime, je li sljedeća žrtva možda Josipa Lisac koja će u oktobru doći u Sarajevo na veliki solistički koncert, i za koju neki tamo vehabija neće znati je li muško ili žensko, ili oboje tj. anamo onaj transvestit? Ili je to možda Iggy Pop koji je pljunuti narkoman, i kao takav, ako niste čitali info plakate, evolucijom nastao od pedera? A, inače, ako niste primjetili, sve ostalo nam je ok. Sramota u sta se pretvaramo...

22.08.2008.

Vampiri

Vampir (od prasl. ǫpyrь) je legendarna ili mitološka osoba ili životinja, koja živi o ljudskoj ili životinjskoj krvi, a također posjeduje čarobne i nadnaravne moći. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o krvopijnim stvorenjima ili vampirima. No, sam izraz vampir potječe sa Balkana i Istočne Europe, gdje su mitovi o vampirima bili česti i odakle su se u 18. stoljeću proširili na Zapadnu Europu.

U prirodi postoje životinje i organizmi koji žive na tekućinama drugih životinja, od kojih je jedna i krv, te se termin vampirizam ili krvopijstvo u zoologiji koristi za naprimjer: pijavice, komarce i šišmiše.

U popularnoj kulturi termin vampirizam ili krvopijstvo koristi se kao pogrdan naziv za amoralno i bezgranično iskorištavanje pojedinaca ili društva. Isto tako vampirstvo, vampirizam, povampirenje su termini koji se rabe za demoniziranje pojedinaca ili skupina jer se vampiri prema nekim narodnim vjerovanjima smatraju demonima i oličenjem zla, jednaki Sotoni.



Neki filmovi o vampirima :

Van Helsing
Grof Dracula
Nosferatu
Blade 1
Blade 2
Blade Trinity
Los Muertos
Draculla
Podzemlje
Intervju s vampirom
Queen of the Damned
The Lost Boys
Leptirica
Sangre Eterna
Bram Stoker's Dracula
The Breed
Dracula 2000
Dracula's Daughter
From Dusk Till Dawn
House of Dracula
Drakula veseli mrtvac

Knjige o vampirima :

Roderick Anscombe: "The Secret Life of Laszlo, Count Dracula"
George Gordon Noel Byron: "The Giaour"
John Polidori: Vampir (The Vampyre)
James Malcolm Rymer: "Varney the Vampyre"
Sir Richard F. Burton: "Vikram and the Vampire"
Joseph Sheridan Le Fanu: Carmilla (Varmilla)
Guy De Maupassant: Horla (Le Horla)
Bram Stoker: Drakula (Dracula)
Hanns Heinz Ewers: Vampir (Vampir)
Stephen King: "Salem's Lot"
Whitley Strieber: Hunger (The Hunger)
Viktoria Faust: Vampiri - legenda koja ne umire
Viktoria Faust: U anđeoskom liku zvijeri
Boris Perić: roman "Vampir"
Elizabeth Kostova : Povjesničarka (The Historian)
Stephenie Meyer: Sumrak (Twilight)
Stephenie Meyer: Mladi mjesec("New Moon")
Stephenie Meyer: Pomrčina ("Eclipse")
Stephenie Meyer: Breaking Dawn
Stephenie Meyer: Midnight Sun


Anne Rice je autorica s najviše djela o vampirima, podijeljenih u 2 ciklusa:
Vampirske kronike:
Intervju s vampirom (Interview with the Vampire)
Vampir Lestat (The Vampire Lestat)
kraljica prokletih (The Queen of the Damned)
Priča kradljivca tijela (The Tale of the Body Thief)
Vrag Memnoch (Memnoch the Devil)
Vampir Armand (The Vampire Armand)
Merrick (Merrick)
Krv i zlato (Blood and Gold)
Blackwoodska farma (Blackwood Farm)
Krvni (Blood Canticle)
Nove priče o vampirima:
Pandora (Pandora)
Vampir Vittorio (Vittorio, the Vampire)



21.08.2008.

Anoreksija i bulimija

Anoreksija nervoza je poremećaj ishrane,koga karakteriše namjerni gubitak težine. Javlja se u emocionalno labilnih djevojaka;ali je zapažen i kod mladića. Može se javiti i održavati u svim uzrastima,ali je tipično da se javlja u pubertetu (80 % svih slučajeva počne na uzrastu od 13 do 20 godina). Osnovni psihopatološki simptom je strah od debljine i poremećaj u percepciji oblika i veličine svojeg tijela.Taj strah je toliko jak da prožima cjelokupno psi-hičko stanje i ne može se ublažiti stvarnim gubitkom na težini.Opsjednutost strahom od debljanja toliko je jaka da se bolesnice gotovo boje svake hrane koju doživljavaju lošom i opasnom. U nastajanju anoreksije učestvuje više etioloških faktora,od bioloških, psi-holoških,socijalnih i kulturnih. Mnoge osobe koje pate od anoreksije pokazuju pridružene psihičke poremećaje: depresivno raspoloženje,razdražljivost,nesanicu,povlačenje od društva. Cesto su zaokupljene mislima koje im se nameću naizgled protiv njihove volje ili prisilnim radnjama,najčešće vezanim za hranu,jelo,izgled tijela ili tjelesnu težinu.Ove osobe pate od osjećaja neadekvatnosti i jake potrebe da nadziru okolinu,a nedostaje im spontanosti,inicijative i teško izražavaju osjećaje. Pod povećanim rizikom od razvoja ove bolesti su osobe koje su doživjele težu traumu ili emocionalni stres za vrijeme puberteta ili prepuberteta;koje su bile izložene seksualnom zlostavljanju;koje su pod pritiskom okoline koja previše ističe važnost vitke linije i tjelesnog izgleda kao jedinu vrijednost savremene žene.Zahtjevi savremene mode upravljeni su prema nezdravo mršavom idealu ljepote,a «ženski» časopisi su prepuni različitih recepata i dijeta za što vitkiju liniju. Pod rizikom su i osobe koje učestvuju u sportovima ili profesijama koje naglašavaju vitku liniju (ples,balet,gimnastika,klizanje na ledu,manekenstvo..)Osobe s anoreksijom i bulimijom najcesce nemaju zelju da se oporave od poremecaja , tj. ako takva zelja postoji "negativni um" ce je prevladati , jer misle da to zasluzuju. Mladi ljudi oboljeli od tih poremecaja cesto zavrsavaju smrcu sto nam govori kako nisu stali na "tezini fotomodel".Osobe s anoreksijom i bulimijom vjeruju kako nisu dovoljno dobre da bi zivjele pa stoga sebi uskracuju hranu kao ono primarno sto im je potrebno za zivot , a manjak svoje tezine prihvacaju kao nesto sto zasluzuju.Posebnom su riziku izlozene djevojke i djevojcice koje izgled smatraju presudnim za uspjeh i srecu u zivotu sta vi mislite o tome?!

p.s. Ja sam bila ajd da tako kazemo krenula ovim putem, za manje od 2 sedmice sam izgubila 8 kilograma. I skreno govoreci jos uvijek me drzi taj osjecaj da ne jedem, jer se smatram debelom svaki put kad se pogledam u ogledalo, jer znam da nisam dovoljno zgodna.

18.08.2008.

Pandora

Pandora (grč. Πανδώρα, Pandốra) prva je žena, koju je Zeus za kaznu Prometeju koji je ukrao vatru, dao ljudima, zajedno s kutijom svih zla. Pandora je iz radoznalosti otvorila kutiju i time oslobodila svo zlo. Pandora je ujedno i Epimetejeva žena, a zajedno su imali kćer Piru.

Pandorino grčko ime znači "svime obdarena", a složenica je dviju riječi - pan = sve i doron = dar.

-Stvaranje Pandore-

Titan Epimetej dao je svim životinjama dobre osobine. No, kad je na red došao čovjek, više nije bilo nijedne osobine. Prometej je osjećao da je čovjek superiorniji nad životinjama i da treba imati neki dar koji nije imala nijedna životinja. Tako je od Zeusa ukrao vatru i dao je ljudima.

Zeus je bio bijesan i odlučio je kazniti i Prometeja i njegovu kreaciju - čovječanstvo. Zeus ga je okovao u neprobojne okove i poslao orla na njega da mu svaki dan kljuca jetru (orao je bio Zeusova sveta životinja). Prometej je bio besmrtan te je jetra svakoga dana iznova bila obnovljena, ali je i dalje patio, sve dok ga nije oslobodio Heraklo dok je izvršavao svoje zadatke. Takodjer je znao koja će Zeusova žena nositi dijete koje će ga svrgnuti, kao što je i on svrgnuo svoga oca Krona. Moguće je da ga je Zeus htio natjerati da kaže, a Prometej je odbio, stoga ga je Zeus okovao.

Da bi kaznio ljude, Zeus je naredio ostalim bogovima da načine ženu kao dar ljudima. Hefest ju je načinio od gline i dao joj oblik. Atena ju je odjenula, a Harite su je okitile ogrlicama koje je načinio Hefest. Afrodita joj je podala ljepotu, a Apolon talent za muziku i dar iscjeljivanja. Demetra ju je naučila obradjvati vrt, Posejdon joj je dao bisernu ogrlicu i mogućnost da se nikad ne utopi, a Hermes joj je podao lukavost, hrabrost i šarm. I na kraju, Zeus ju je učinio lijenom, nemirnom i budalastom, a Hera ju je učinila znatiželjnom. Najvažniji od svih darova bila je posuda, ćup - grč. pithos koju joj je podao ili Hermes ili Zeus. Otud i etimologija njezina imena, zbog svih primljenih darova.

-Pandorina kutija-

Prometej je svome bratu Epimeteju rekao da ne prima nikakve darove od bogova. Epimetej ga nije poslušao te, kad su bogovi poslali Pandoru na zemlju, zaljubio se u nju. Hermes mu je rekao da je ona Zeusov dar i upozorio ga je da ne dira Pandorinu posudu koja je bila njezin miraz. Epimetej je rekao Pandori da ne otvara tu posudu.

Ali Pandorina je znatiželja prevladala te ju je otvorila. Sva su zla izašla na dotada bezbrižno čovječanstvo koje je živjelo u blagostanju - kuga, tuga, siromaštvo, zločin, očaj, pohlepa, starost, bolest, ludost, prkos, glad, prijevara... Odmah ju je brzo zatvorila, a unutra je ostala samo - nada. Svijet je bio vrlo hladan i turoban, a onda je Pandora opet otvorila kutiju te je nada izletjela van. Tako je čovječanstvo i u zlim vremenima dobilo i malo nade.

Druga verzija mita govori da je nada bila zapravo najgore od svih zla jer je bila jednaka strašnome predznanju. Pandora je tako, zatvorivši kutiju prije nego što je nada izašla van, spasila svijet od najgore štete. Naime, sama bi se riječ "nada" (grč. Ελπις) bolje mogla prevesti kao "predvidjanje nesreće".


16.08.2008.

...

You sleep - I dream

You hurt - I bleed

You cry - I die ...

13.08.2008.

Apokalipso

Jeste li se ikad osjetili izgubljeni u mraku univerzuma
(a da uopće nije bio mrak)?


Jeste li ikad imali osjećaj da nitko oko vas ne postoji
(osim jedne jedine osobe)?


Jeste li ikad dohvatili zvijezde
(a niste bili ni pijani ni napušeni)?


Osjećali se neopisivo sretno
(bez nekog posebnog razloga)?

Ja se tačno tako osjećam...

11.08.2008.

Dreaming my life...away...

Sprave za mučenje napravljene tačno po mjeri.

Stisak. Za jednu ruku, zatim za drugu.

Početna bol. Veća od one koja slijedi.

Stezanje u ramenima.
Bol u ledjima.


Trncima se širi po cijelom tijelu.


Dok ne izjede kožu, te ju živo meso počne upijati.

Izjeda unutrašnjost. Gnječi utrobu.


Isparuje crvenu boju.

Potok krvi.
U njemu odsjaj kostura.

Pucanje kostiju. Raspadanje. Bez osjeta.

Podnošljivo je.

Ali drapanje odjeće duše... nije za preživjeti.

Kraj posljednje svijesti.

Sanjam... miris krvavih ruža.

06.08.2008.

Mi smo pali s Marsa - Film

Izgledam sasvim normalno
prolazim kroz ljude i promatram
ne razumjem sve sto vidim i cujem
ne odajem se i cuvam svoju tajnu

ja sam pao s Marsa
on je pao s marsa
da, ja sam pao s’ Marsa
na Zemlju, dole, dole, uu.

Mogu citati tvoje misli
ja sam spijun osjecanja
al’ ti ne mozes osjetiti mene
i ne znas kako je pasti s’ Marsa

U mojoj glavi ima mnogo ljudi
mi smo tako daleko od doma
sanjamo obale pjescanih mora
jer mi smo tako daleko od doma

Mi smo pali s’ Marsa

Tu du du ua ua

Ja sam spijun osjecanja
prolazim kroz ljude i promatram
mogu citati tvoje misli
ali ti ne mozes osjetiti mene

Mi smo pali s’ Marsa
na Zemlju, dole, uuuuu.

04.08.2008.

RASTOK - JELAH

 

joj raja bilo je predobro sinoc evo ustala sam prije dva sata jos ne mogu doci sebi.

Van Gogh je opet nadmasio sebe, a takodjer su mi se skroz svidjeli DILAN GOG iz Doboja sviraju punk rock... sta jos reci... ah da bilo je cuge, jest da je hrana bila skupa ali moglo je opet proci...et dosta od mene..pisemo se hehhe vozdraaaa  :))

 


Rastok postaje zaštitni znak urbanih neafirmisanih bendova iz BH, ali i dalje. Oko festivala se okupljaju mladi, urbani ljudi iz cijele BH i njihovi prijatelji iz drugih zemalja neopterećeni nacionalizmom, predrasudama i primitivizmom zajednički provode vrijeme u festivalskim danima.
Upravo njima je i posvećen ovaj festival.

Ove godine na 06. po redu URBAN MUSIC FEST Rastok dolazi ni manje ni više nego trenutno najbolja grupa sa prostora ex-yu, VAN GOGH.

03.avgust / Nedjelja

ICARUS DOWN / Slovenija

K.L.U.B. / Orahovica / HR

GANG BANGERSI / Gorazde / BiH

...KOJI JE OSTAO

U SJENCI SVOJE PREDGRUPE / Teslic / BiH

DJ SAŠA PETKOVIĆ / Doboj / BiH

DILAN DOG / Doboj / BiH

DJ FEAR / Teslić / BiH
SPECIJALNI GOST:
VAN GOGH / Beograd

 

. . . .
02.08.2008.

Ponekad


Ponekad pomislim kako riječi
moraju da budu snažne,
da izraze onu crtu što ti u mozgu sječe,
da povrijede nekog kad se ozbiljno naljutiš,
ali da izraze nježnost i zahvalnost.

Ponekad mislim da sam se tako prevarila,
jer ja sama znam da meni riječ ne znači ništa,
to je samo otisak ugljena na papiru,
tek igra jezika.

Ponekad kažem sasvim suprotno,
od onoga što sam mislila,
i lažem,o kako ja dobro lažem...
Da ga ne volim,da sam sretna.

Nisu riječi ono čime se izražavaš,
to su oči,na očima se vidi,
da li si sretan,tužan,zabrinut...
Da li te Amor pogodio strelicom vječnosti?
Da li se plašiš uspjeha?

Ponekad razmišljam o riječima.
O vječnosti i njemu.
A sve je to isto,tek nestvarnost
apstrakta na svijetu...

28.07.2008.

Gračanica

Posto se bavim fotografijom evo vam jedna slika iz mog rodnog kraja Gracanice...

I malo historije o njoj...jer dosta ljudi ne zna za to mjesto.

 

Gračanica je grad u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, sastavni dio Tuzlanskog kantona i centar istoimene općine. Zahvata veći dio doline rijeke Spreče u njenom donjem toku i dio planine Trebava. Graniči sa općinama Gradačac na sjeveru, Srebrenik na istoku te Lukavac na jugoistoku. Granične općine sa južne i zapadne strane su Bosansko Petrovo Selo i Doboj-Istok. Općina je do rata 1992-1995 pokrivala površinu od 387 km², da bi joj nakon Daytonskog sporazuma pripala teritorija od 219 km².

Na ovom području po statistici iz 2000. godine živi 55.144 stanovnika u 18 mjesnih zajednica.

-HISTORIJA-

Gračanica se po prvi put spominje u osmanskim izvorima 1528. godine. Naselje je pripadalo nahiji Soko, i bilo je poznato po rudniku željeza. Centar nahije Soko predstavljao je srednjovjekovni utvrđeni grad Sokol, koja se nalazi na oko 6 km udaljenosti od grada.

Naselje Gračanica je predstavljalo najveće naselje nahije Soko. Status grada (kasabe)Gračanica je stekla nešto prije 1548. godine, a do 1604 godine Gračanica je brojala deset mahala sa osam džamija i mesdžida, više kulturno-prosvjetnih ustanova, hamamom itd., te 25 registriranih esnafa. Po broju stanovnika dosegla je nivo Donje Tuzle (današnja Tuzla). Negdje krajem 17. vijeka, Ahmed-paša Budimlija najznačajniji gračanički vakif, izgradio je čaršijsku džamiju, hamam (javno kupatilo) i sahat kulu koja je godinama prepoznatljivo obilježje gračaničke čaršije. U prvoj polovini 19. vijeka, gradačački kapetani iz porodice Gradaščević (Osman-beg, Murat-beg i Hadži Bećir-beg) osnovali su još tri značajna vakufa, te izgradili dvije medrese, više desetina dućana, hanova i drugih koristonosnih objekata.

U vrijeme austrougarske okupacije BiH 1878. godine, pred Gračanicom se odigrala jedna od najvznačajnijih bitaka, u kojoj su združene snage Bošnjaka pod komandom pljevaljskog muftije Mehmed Vehbi ef. Šemsekadića pobijedile okupatora i prisilile ga na povlačenje ka Doboju.

Tokom austrougarskog doba, Gračanica doživljava intenzivan privredni, urbani i kulturni razvoj. Izgrađen je veći broj zgrada, uređena glavna gradska ulica (čaršija), izgrađena uskotračna pruga koja je povezivala Gračanicu sa željezničkom prugom Doboj-Tuzla.

U vrijeme Drugog svjetskog rata, Gračanica je uglavnom izbjegla veća stradanja, uprkos blizini četničkih uporišta na Ozrenu i Trebavi, zahvaljujući dobroj organizaciji odbrane (kroz Domobransku dobrovoljačku bojnu, tzv. legiju). Od 1943. godine do kraja rata, Gračanica je u više navrata padala u partizanske ruke i bivala ponovo zauzimana od ustaških i njemačkih snaga, pri čemu je velik broj Gračanlija odlazio s partizanima. Konačno je oslobođena 7. aprila 1941. godine. Tokom pola vijeka socijalističke Jugoslavije, Gračanica doživljava intenzivan razvoj u svim poljima. Izgrađena su brojna stambena naselja i proizvodni pogoni (uglavnom lahke industrije), a od kasnih 80-tih zapaža se ubrzan razvoj malih privatnih preduzeća.

U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, Gračanica je dala znatan doprinos odbrani zemlje. Na južnoj polovini prijeratne općine Gračanica (područje Ozrena) u jesen 1991. godine neustavno i jednostrano je proglašena nova "srpska opština" Petrovo. U proljeće 1992., nakon niza subverzivno-terorističkih napada u organizaciji lokalnog SDS-a, započelo je spontano samoorganiziranje građana kroz tzv. mahalske straže, zatim mobiliziranje rezervnog sastava milicije, a potom i Teritorijalne odbrane. Agresor je otpočeo ratna dejstva u maju 1992. godine, ali branitelji su mu se uspješno suprostavili, a u ljeto i jesen iste godine postigli su i značajne uspjehe oslobađanjem dva sela, Gornje Lohinje i Lendića. Do kraja godine, u Gračanici je od jedinica Opštinskog štaba TO formirana 111. brdska brigada, a potom i Operativna Grupa 2 (OG-2), na čelu koje je do početka 1995. stajao pukovnik Osman Puškar i u sastav koje su ušle još i 109. brigada (Doboj Istok) i 117. brigada (Lukavac). Osim odbrane vlastite zone odgovornosti, dijelovi jedinica OG-2 su učestvovali u borbama na drugim ratištima, od gradačačkog do olovskog i vareškog. Godine 1994. od najboljih boraca OG-2 formirana je nova 212. oslobodilačka brigada, sa komandom u Gračanici, koja se tokom iste godine istaknula u mnogim borbama, a posebno u oslobođenju važnih kota Vijenac i Vis. Početkom 1995., izvršeno je preimenovanje brigada OG-2, pri čemu 111. brdska brigada postaje 221. brigadom, a 212. - 222. oslobodilačkom brigadom. OG-2 je preformirana u 22. diviziju KoV, kojoj je pored dotadašnjih brigada OG-2 pridodata i 225. brigada Banovići. Ova divizija je odigrala značajnu ulogu u borbama na ozrensko-vozućkom ratištu u jesen 1995. godine. Tokom čitavog perioda agresije na BiH, Gračanica se stalno nalazila na meti agresorske teške artiljerije, pri čemu je, pored ogromne materijalne štete, život izgubio i velik broj civila.

-Kulturno historijski i nacionalni spomenici-

 Nacionalni sastav stanovništva - općina Gračanica, popis 1991.

ukupno: 59.134

  • Bošnjaci - 42.599 (72,03%)
  • Srbi - 13.558 (22,92%)
  • Hrvati - 132 (0,22%)
  • Jugoslaveni - 1.530 (2,58%)
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 1.315 (2,25%)

Nacionalni sastav stanovništva - Grad Gračanica, popis 1991.

ukupno: 12.712

linkovi:

  • Općina Gračanica
  • Gračanica.net Internet portal
  • Gračanički glasnik - časopis za kulturnu historiju
  • Privredni portal Općine Gračanica

    Položaj naselja Gračanica

  • 27.07.2008.

    LEAVE ME IN DARK


    Tama je dozivala sjene iz svijetla
    Da sakriju se, da ih zaborave
    Jedna sijena bila sam i ja
    Odlučila sam ostaviti ga
    Da s tamom nestane
    Da tvori tamne anđele.

    Ostavi me na miru sada i ti
    Ostavi me da uživam u tami
    U ovom svijetu koji ne postoji
    Ostavi me, ostavi me da uživam tamo gdje nisi ti
    Ostavi me da uživam svijet koji nema veze s realnim.

    U ovome svijetu gdje vlada samo tama i noć
    Nikada nema nade da će netko spasiti te doći
    Naučiš voljeti se s tamom, u njoj zaljubljen biti
    Nikada ne želiš varati je
    Jer tama toliko dobra je da ispuni te.

    Ja bježim u tamu i ne diraj me sada ti
    Ostavi me na miru da spokojno mogu sanjati
    U tami gdje me ne možeš pronaći
    Gdje nema realnosti
    Ostavi me u tami da dozivam te dok ne shvaćaš
    Odakle glas moj dopire
    Ostajem u tami a na svijetlu ostani ti
    Kao da smo crni i bijeli anđeli
    Nikada me vidjeti nećeš
    Nikada dodirnuti
    Viša sila ti to dopustiti neće
    U tami ne možeš naći me ti
    Tvoje svijetlo pobijedilo bi moje tamne snove
    Koje sanjam sama, sanjam za oboje.

    Ostavi me u tami, ostavi da budem sama
    Ovo je moj dom, ovo je moj raj
    Ovdje sam ponovno rođena i ovdje će biti moj
    kraj.

    27.07.2008.

    Elizabeth Bathory - Najokrutnija zena u povijesti

    Grofica Elizabeth Bathory (Báthory Erzsébet na mađarskom, Alžběta Báthoryová na češkom, Alžbeta Bátoriová(-Nádasdy) na slovačkom, Elżbieta Batory na poljskom) rođena je 1560. u jednoj od najstarijih i najbogatijih obitelji u Nyirbatoru, Mađarskoj. Imala je puno moćnih rođaka; kardinala, princezu i bratića koji je bio Mađarski premijer. Najpoznatiji pripadnik porodice Bathory bio je poljski kralj Stefan (1575-86).
    Nadimci su joj: The Blood Countess, Bloody Lady of Čachtice, Lady Dracula itd.

    Već u ranoj dobi razboljela se od jedne vrste epilepsije.
    Osjetljivo je dijete trebalo pažnju, no majka se nije bavila njome – sva je briga prepuštena dadilji,
    koja joj je u svemu povlađivala i ugađala. Prijelomni trenutak u razbuktavanju njene poremećenosti
    bio je kad je kao mala prisustvovala izvršenju smrtne kazne nad
    Ciganinom optuženim za izdaju – rasporili su jednom konju trbuh i ušili ga unutra.
    Okrutnost tog čina nije je dirnula, naprotiv – shvatila je da može raditi što želi s onima koji nisu plemićkog roda.

    Elizabeth i grof Ferencz Nadasdy bili su obećani jedno drugom od njezine jedanaeste. Udala se za njega 8. svibnja 1575. godine, kad je ona imala 15, a on 26 godina. Zadržala je svoje prezime dok je Ferencz svoje promijenio u Bathory. Zajedno su živjeli u dvorcu Csejthe u Mađarskoj. Grof Nasdasdya (sada Nasdasdya-Bathory) puno je vremena provodio u ratovima zaradivši nadimak "Crni heroj". Dok je grof ratovao, Elizabeta se upoznala sa okultnim preko sluge Thorka.
    Erzsebet je rodila tri kćeri izuzev one nezakonite: Annu, Orsiku (Ursulu, Orsolyu), Kato (Katherinu, Katalin) i jednog sina Paula. koje je nedugo po rođenju predala dadilji. Unatoč tome što je potpuno ignorirala vlastitu djecu,
    u tome je bilo i nešto dobroga – nije ih uključila u mučenja kojima se «u slobodno vrijeme» bavila.

    Elizabeth je bila žena iznimne ljepote. Njezina duga tamno smeđa kosa bila je u kontrastu sa svjetlim tenom. No, bila je iznimno tašta i narcisoidna što ju je nerjetko vodilo do novih dubina perverzije. Provodila je dane ispred velikog zrcala koje je dala dizajnirati posebno za sebe. Da bi joj bilo što udobnije, pošto je provodila sate pred ogledalom, imala je posebne naslone za ruke da se ne bi umorila. Mlada grofica je čak pobjegla s tamnim slugom, ali se brzo vratila, a Ferenz joj je oprostio. U to je vrijeme već počela mučiti sluškinje uz pomoć svoje stare dadilje Iloone. Tamnim su se obredima pridružili i domar Ivan Ujvary, sluga Thorko i dvije vještice Darvula i Dorottya.
    Mučila je samo mlade djevojke, one na pragu djevojaštva.
    Primjerice, između nožnih prstiju umetnula bi im papir i zapalila ga, smijući se dok bi
    one pokušavale mašući nogama ugasiti plamen. Slamala bi im vrat otvarajući im usta do
    krajnjih granica, dok im vratna kralježnica ne bi pukla. Ako je bila dobro raspoložena,
    morale su «samo» posluživati gole, među mnoštvom muškaraca. Što je bila starija,
    izmišljala je sve gora mučenja – namazala bi sluškinje medom i ostavila ih među kukcima i grabežljivcima,
    ili bi ih izbacila na najveću zimu i polijevala ledenom vodom dok se ne bi smrznule.

    Grofica je bila lijepa i tašta i starenje ju je plašilo više od svega. Jednog je jutra sluškinja češljajući slučajno počupala groficu. Elizabeta ju je udarila jako, do krvi. Krv mlade sluškinje zaprljala je grofičine ruke. Ovoj se učinilo da je njena koža poprimila svježinu i mladost djevojke. Naredila je domaru i Thorku da raščereče sluškinju i iscjede njenu krv u veliki kotao. Elizabeta Bathory se okupala u kotlu punom krvi zbog ljepote vlastitog tijela.
    Isto je tak grizla svoje žrtve. Doslovno bi odgrizla dijelove mesa s njihovih vratova, obraza ili ramena. Krv je postala grofičina opsjednutost, a nastavila je mučiti svoje žrtve s žiletima, bakljama i vlastoručno načinjenim posebnim srebrnim pincetama.

    Stigla je u dvorac unijeti i najokrutnije instrumente za mučenje. Slavni „robot“ poznat kao Željezna djeva (Iron Maiden) bio je smješten u njezinoj sobi za mučenje. To je zapravo bila lutka ljudske veličine i boje, a imala je satni mehanizam. Gola, obojana, prekrivena draguljima s plavom kosom koja je sezala do poda imala je mehanički uređaj tako da je mogla micati oči i nasmiješiti se. Da bi proradila, bilo je nužno dotaknuti jedan od dragulja na njenoj ogrlici. Elizabeth bi poručila sluškinji da popravi dragulje na 'Željeznoj djevi', a kad bi se određeni dragulj pomaknuo, 'Djeva' bi ugrabila djevojku, šiljci bi izašli iz grudi, a djevojka bi ubrzo iskrvarila do smrti.

    Grofica je dala napraviti jedan oblik 'željezne djevice', kutiju oblikovanu po ljudskom tijelu s oštrim šiljcima koji su stršali u unutrašnjost kutije. Mučitelj bi u kutiju zatvarao žrtvu, a kada bi zatvorio poklopac kutije, šiljci bi probili tijelo uzrokujući nevjerojatne boli i patnju te obilno krvarenje. Potom bi željeznu djevicu užad povukla u viseći položaj, a jedna od grofičinih sluškinja bakljom bi palila žrtvu te bi se ona vrpoljila u agoniji i sve jače nabijala na šiljke. Grofica bi sjedila ispod kaveza, a krv bi curila po njoj.
    Sadističko i erotsko značenje ovih postupaka potvrđeno je činjenicom da je sprava za mučenje imala nacrtane stidne dlake i crvene bradavice. Postojali su i posebno konstruirani kanalići kojima je krv mogla istjecati, filtrirati se i sakupiti u posudu te pohraniti i kasnije koristiti za grofičine krvave kupke.
    Kavez, prenizak da bi se u njemu stajalo, ali preuzak da bi se u njemu sjedilo bio je grofičina najdraža igračka. Kavez je imao mnoštvo šiljaka koji su ulazili u njega, a njihao bi se kako bi djevojke unutra ostale razderane u dijelove zbog šiljaka.

    1600. godine grof Ferencz umire i legenda o Elizabeti Bathory počinje bivati stvarnost. Te su se strahote dugo zataškavale
    jer je tada plemić bio vlast u svom kraju, a mogao mu je suditi samo kralj.
    No, čak ni bogata i utjecajna Elizabeth Bathory nije mogla zataškati smrt više od 650 djevojaka,
    koliko ih je bilo na popisu nađenom u njenom pisaćem stolu.
    Uhvatili su je kad joj je ponestalo žrtava u okolici pa je otvorila školu za mlade plemkinje nižeg ranga, i kada je jedna zrtva pobjegla.

    Tajna je procurila i vlast je saznala za grozote koje su se godinama odvijale u dvorcu Csetje. Mađarski kralj Matija naređuje grofu Cuyorgiju Thurzu, upravitelju provincije, da osvoji zamak. 30. prosinca 1610. godine Csetje pada i tamnice dvorca se otvaraju. U samom je dvorcu nađena jedna mrtva djevojka bez krvi, u podrumima nekoliko živih dok su ispod dvorca u katakombama nađeni ostaci 50 žrtava.
    Elizabeta je stavljena u kućni pritvor, a suđenje je održano 1611. godine u Bitcsu. Grofica je odbila priznati krivnju ili tvrditi nevinost. Potpuni prijepis suđenja danas postoji sačuvan u Mađarskoj. Domar Ivan Ujvary svjedočio je o umorstvu 37 neudanih djevojaka od kojih je šest on sam doveo u dvorac. Žrtve su bile zavezane i rasječene škarama. Elizabetina dadilja je posvjedočila o mučenju i umorstvu 40 djevojaka.
    Svi umješani u ubojstva osim grofice i vještica su pogubljeni. Sud nikada nije osudio Elizabetu Bathory za zločine. Grofica je živa zazidana u zamku, ostavljena je samo mala rupa kroz koju joj je davana hrana. Godine 1614. jedan od stražara poželio je vidjeti tu poznatu ljepoticu i našao je mrtvu.
    Krvava je grofica pokopana u obiteljskoj grobnici,
    uz cvijeće i neke počasti, za razliku od stotina mladih žena koje je ubila,
    čije su kosti po šumama razvukli vukovi ili su istrunule u magli oko njene kuće strave i užasa

    Nasla sam neke slike pa sam vam ih sastavila :1.slika Elizabeth Bathory, 2. elizabet se kupa u kotlu punom krvlju dok iza nje vise glave zrtava, 3. sprava „zeljezna djevica“

    Bathory (bend) pjesma o njoj „Woman of dark desires“ pa poslusajte
    Filmovi koje sam na brzaka nasla o njoj : Stay Alive (2006) i najnoviji Bathory (2008)

    I jedan kratak dokumentarac o Elizabet Bathory kome se ne cita:

    http://www.youtube.com/watch?v=QxHqh6i8fA0